SRPSKO NASLEĐE
   ISTORIJSKE SVESKE
   BROJ 11NOVEMBAR 1998.
SRPSKO NASLEDJE

Kada su Jovan Jovanović Zmaj i njegov brat pokušali u Baru, uz podršku knjaza Nikole, da osnuju list "Jugoslavija", pa naišli na otpor tamo gde se nisu nadali - kod velikog "jugoslovena", biskupa Jurija Štrosmajera
KAKO SE NASUKALA BARSKA JUGOSLAVIJA

piše: Jovan
Dujović
Biskup Štrosmajer podržava želju braće Jovanović da pokrenu "Jugoslaviju". Sve dok mu Zmaj ne napiše sledeće redove: "Srbi s Hrvatima u Vukovaru kompromis načiniše, da se od devet skupštinara biraju pet Hrvata i četiri Srbina - kad dođe do izbora onda Hrvati reč zadatu zaboraviše i ispade ovako: umesto četiri samo jedan Srbin. Ja mislim da Vaša preuzvišenost valja to da čuje - u prikrivanju nema leka, zato i iznosim to pred Vas, sve onako golo, kako mi je javljeno". Pišući šta je učinio da se srpska "Zora" i hrvatski "Zvonimir" - dva bečka studentska udruženja - izmire, Zmaj insistira da "treba iskrenost da bude obostrana lozinka". Od tada Štrosmajer rovari protiv Zmaja, smatrajući ga "naivnim", bez "zdravog političkog suda", "nesposobnim". A Crnogorcima piše: zar ne nađe knjaz Nikola ni jednog crnogorskog pesnika da mu da potporu, nego 5.000 lira mirovine dade Zmaju: Pitajući se: "Za koje babe zdravlje?" zdravlje?"

Kada je, čak, i u Zagrebu 1889. godine, obilježena petstota godina od Kosovske bitke, kojom prilikom je bilo svečanije nego što se danas može i zamisliti, i kada su i Hrvati bili "pitomiji" nego ikada prije (a i poslije), da bi u to vrijeme i potpredsjednik grada Zagreba bio Srbin, Zmaj-Jova, brat mu Kornelije, a sva je prilika, po migu i nagovoru knjaza Nikole Petrovića, odlučili su da pokrenu list zvučnog i slavnog imena "Jugoslavija", koji bi izlazio u Antivariju (Baru).

Tu ideju je, na svoj način, podržao niko drugi do sam đakovački biskup Juraj Štrosmajer, koji je već poduže bio u prijateljskim odnosima s knjazom Nikolom, ali i pod golemim pritiskom osiljenog bana Kuena, čiju samovolju je najbolje na svojoj koži osjetio hrvatski narod, što je bio razlog više da dođe do zbliženja između njega i Srba, čak i pomirenja, i bratimljenja, i...

Jovan Jovanović Zmaj: Zanemario Štrosmajerovo vjeruju "hrvatstvo iznad svega"

Sam naziv lista govorio je o njegovoj političkoj orijentaciji. Zmaj je bio oduševljen. Brat Kornelije se dao u potragu za donatorima, današnjim sponzorima. Nijesu uopšte sumnjali, naivni Jovanovići, šta ih sve čeka i šta će im se desiti, i kako će biti dvolično prihvaćeni od strane koja je manje od pjesnika idealisala, a više politizirala i taktizirala, o čemu govori ova, doskora malo kome poznata prepiska između Štrosmajera, Zmaja i Jovana Sundečića:

"Čujem da se o tome radi da se sporazumevanje i sloga između Srba i Hrvata povrati"

ŠTROSMAJER ZMAJU

4. oktobar 1885.

Velecjenjeni moj gospodine i vrli priatelju. Čuo sam iz Beča, da ste nakanili u povratku svom navratiti se u Đakovo.

Ako je tako, znajte, da ćete mi veliko veselje prouzrokovati, i da ćete u mom domu priateljski i upravo bratski primljeni biti.

Iz Karlovca u Vukovar je put na parobrodu; iz Vukovara pako do Vrpolja na željeznici.

Molim Vas javite kad ćete u Vrpolje prispjeti, da Vas tu moja kola dočekati mogu.

S osobitom ljubavlju Vaš priatelj Štrosmajer, biskup.

28. novembra 1886.

Velecjenjeni moj prijatelju!

Čujem da se o tomu radi, da se sporazumljenje i sloga među Srbe i Hrvate povrati.

To bi bilo upravo, božije dielo, prava ciena odkupljenja našega, i pravi zalog slobode i bolje srieće naše.

Vi ste, dobri moj priatelju, sav život svoj i sav umni rad svoj sporazumlenju i slogi toj posvetili i tiem si jur neumrlo ime u biednom narodu našemu, stekli.

Meni se veli: da bi Vi i sad ugledom i posriedovanjem svojim, mnogo doprinieti mogli, da se u ovo opasno i doista kobno doba, razvađena braća slože i izmire na korist, slobodu, srieću obiu i bolju budućnost našu.

Dajte dakle, molim Vas i ja liepo, učinite što možete za tu uzvišenu svrhu, pa makar to Vas i veće žrtve stojalo. Tim ćete, dobri moj priatelju, vierujte mi, u krunu slave vaše uvrstiti uprav alem kamen, koi će ime i uspomenu Vašu u narodu našemu neumrlim svietlom obasjati.

Bog Vas blagoslovio!

S osobitim štovanjem ostajem Vam vazda viernim priateljem.

Štrosmajer - vladika".

ZMAJ ŠTROSMAJERU

12. decembar 1886.

Oni na koje sam se obratio, i drugi intilegentni ljudi, potpuno dele moje nazore i težnje, ali je jaz i sryba između Srba i Hrvata, i to baš u masi naroda, takve dimenzije zahvatila, kako ja ni zamišljao nisam.

Naši svu krivicu pripisuju drugoj strani.

Eto, npr. javljaju mi da je baš u poslednje vreme u Vukovaru desilo se nešto što je srybu potenciralo do ogorčenosti.

Srbi s Hrvatima učiniše kompromis, da se od 9 skupštinara, koje vukovarski kotar ima da bira, izaberu 5 Hrvata i 4 Srbina -- a kad dođe do izbora, onda Hrvati zaboraviše na zadatu reč i ispade ovako: mesto 4 samo jedan Srbin.

Prema takvim činjenicama, i to u najnovije doba, glas pojedinaca i glavnih naših žurnala (kojim se sada i već davno u tom pogledu ništa prigovoriti ne može) -- može ostati glas vapijućeg u pustinji.

Ja mislim da Vaša preuzvišenost valja to da čuje - u prikrivanju nema leka, zato i iznosim pred Vas, sve onako golo, kako mi je javljeno.

No mi, koji se ne damo poljuljati u toj veri, da nam samo u slozi leži spas, mi nećemo još klonuti i upećemo se da se to nabolje okrene. Ali ti napori ne smeju biti samo s jedne strane, već sa jednakim ohotom i sa jedne i sa druge..."

"Zmaj u politici ne razumije ni prvo slovo"

Dalje je Zmaj obavijestio Štrosmajera o odnosima između omladinskih društava u Beču, i o tome šta je učinio da se srpska "Zora" i hrvatski "Zvonimir" izmire, pa kaže:

"Uđe li se ipak, pokraj svih teškoća i nezgoda, u pravi kolosek, onda treba iskrenost da bude obostrana lozinka, iskrenost i opet iskrenost - ako nećemo da delo bude efemerno, nego trajno i daj Bože, za večita vremena.

Knez Nikola: Zdušno pomogao Zmaja sa 5.000 lira

Kod nas Srba danas niko nema ni blizu tog sjajnog imena, tih neocenjivih zasluga, pa po tome ni toga upliva, koje je sve Vaša Preuzvišenost sebi kroz dugi niz godina u narodu stekla i potpuno zaslužila.

A o dobroj volji, o najboljoj volji Vašoj za zajedničku nam svetu stvar, i mnogi su se Srbi uverili, zajedno sa mnom. Zato ipak upiremo oči u Vas i u Vaš mnogomoćni upliv."

Na poleđini ovog pisma, zlovoljni biskup će primijetiti:

"Puno dobre volje, ali malo zrelog suda!"

To će vjerovatno nešto pobliže da objasni u pismu crnogorskom pjesniku Jovanu Sundečiću, u pismu od 23. novembra 1887. godine:

"Zmaja Jovanovića bio je brat ovdje kod mene. Od mene je otišao u Biograd.

On valjda, skupa sa Zmajem, snuje nekakve novine "Jugoslaviju" u Antivaru (Baru - pr. pr.) Nabavljaju si tiskara.

Što se moga mnijenja o tome tiče, ja scienim, da ni Zmaj ni njegov brat niesu za taj posao sposobni i pripravni.

Novine "Jugoslavija" il nećeju biti to što bi biti imale, a to bi jamačno bilo pod redakcijom Jovanovića, i tada nie vriedno da svetu stvar osramote.

Il bi te novine "Jugoslavija" pod sposobnom redakcijom, bile, što bi imale biti, i tada bih im odmah "postebit" za našu carevinu, za Bosnu i Hercegovinu oduzet bio.

Znadete li Vi štogod o tomu poslu? I u kojem odnošaju prema tomu stoji sv. Knjaz (Nikola - pr.pr.)

A u stvari, Štrosmjare je već bio još prije, od Račkog obaviješten 26. avgusta 1887. godine da iza te namjere o pokretanju lista Jugoslavija stoji baš knjaz Nikola:

"Bio je ovdje Kornelij Jovanović, brat Zmajev" piše Rački, "koji će pod zaštitom crnogorskog kneza, počam od Nove godine, izdavati dnevna Jugoslavija, po našem davnom programu, uz glavnu svrhu, da jugoslavenska plemena, osobito hrvatsko i srpsko, zbliži i pripravi na zajedničku akciju.

On će u tu svrhu proputovati Dalmaciju, Slavoniju, Hrvatsku, Srbiju, Bugarsku i Bosnu.

Prekjučer otišao je u Beč, odakle će k Vama, u Đakovo, što mu je, kako kaže, osobito preporučeno knezom..."

Tri dana potom, Štrosmajer izvještava Račkog:

"Što se Kornela Jovanovića tiče, posve odobravam, što je knez crnogorski neku donaciju učinio u korist pjesnika srpskog Zmaja, ali se knez vara ako misli da je Zmaj politička glava. Zmaj je poeta i više ništa!

O politici - ne razumije ni prvo slovo!

Ja sam mu jedan put pisao o nekom poslu, i to nagovoren Amrušom, Zmaj mi je odgovorio tako naivno i tako nezrelo, da sam odmah opazio da taj čovjek u tom pravcu ne dokučuje ama ni slovca. Te će isto valjati još više i o bratu, koji po svoj prilici nema ikakvog znanja ni iskustva.

Misao kneževa misao je divna, vađena upravo iz srca božijega, ter nam je o tomu svijema raditi, da se ista iz srca božijega u srce cijeloga našega naroda preseli.

Ali mislim da ni Zmaj ni njegov o vjeka, koji u političkom životu - kao što vele - na visini stoji. Ja ću zgodnom prilikom to javiti knezu..."

A kako je odlučio da za buduću "Jugoslaviju" ni pare ne dadne, pisaće Račkom, kako će Zmajev brat uzalud zbog toga k njemu dolaziti, i da će mu "slabo pomoći ako novce bude tražio".

"Mora da dođe orlušina pa sve te čavke pokljuje i pod svoja krila savije"

Prozrevši valjda, da bi Zmaj zbilja u listu "Jugoslavija" insistirao na notornoj iskrenosti, što se nije dalo tada, kao ni potada, kad su novine u pitanju, zamisliti, a ne recimo hrvatstva iznad svega, što je bilo pravo Štrosmajerovo vjeruju, ne samo da je sumnjao u Zmaja i njegovog brata, pogotovu, već će i Jovanu Sundečiću 12. 5. 1891. biskupov sekretar i biograf Milko Cepelić pisati:

"U Srbiji se čudne stvari zbivaju, ter kod nas i oni koji su se Srbijom oduševljavali, postaju hladniji. Gotovo da je jasno, ko na dlanu, da Srbija u budućnosti neće i ne može na Balkanu glavne uloge imati.

Tko se nadao da će i Pašić postati kajišarom.

Nema druge van da dođe orlušina, pa sve te čavke pokljuje i pod svoja krila savije.

Čitali smo u novinah, kako je knjaz Nikola pjesniku Zmaju 5.000 lira mirovine opredielio.

Za koje babe zdravlje?

Zar Crna Gora nema pjesnika koji je i zaslužio i kome bi ona prema svesti svojoj taku podporu davati morala?

Svi smo mi toga mnjenja, da se Vama krivda čini..."

Aluzije su jasne i otvorene - sve pod krilima velike orlušine, Habzburške monarhije. To je cilj i Štrosmajera i očigledno njegovog tajnika Cepelića. Ali, Zmaj bi, znaju oni, na sve radije mogao da pristane nego da bude pod habzburgovcima.

Te tako, ni od nekakvog zbližavanja, još tada prije stotinu godina, Srba i Hrvata, nije bilo ništa, a još manje od utopističkih novina, kakve bi, vjerovatno bilo dnevno glasilo "Jugoslavija" pod uredništvom velikog srpskog poete Jovana Jovanovića Zmaja, koga su u biskupskim dvorima u Đakovu, sad je sasvim jasno, čak i nipodaštavali.

To nije ni čudno, ako se zna za Štrosmajerovu encikliku protiv raskolnika pravoslavnih Srba i Rusa 1881. godine, koja je, kako će tada reći dalmatinski episkop Nikodim Miloš "proizvesti toliko zla među Južnim Slovenima, i toliko odalečiti Srbe od Hrvata, da je teško kazati da će oni ikada više braća biti kao što su nekada bili."

Tako je govorio, pisao i mislio Štrosmajer, a mi cio vijek ga svojatali, kao južnoslovenskog velikana!

 
| vrh strane | sadržaj broja |  

PRVI BROJ SRPSKOG NASLEĐA IZAŠAO JE IZ ŠTAMPE NA BADNJI DAN LETA GOSPODNJEG 1998.


[ novi broj | arhiva | kontakt | promena jezika ]
webmaster@srpsko-nasledje.co.yu


Copyright © 1998. NIP „GLAS“